Tijekom sinoćnjih intenzivnih pregovora, Europski parlament, Europska komisija i Vijeće EU-a uspjeli su postići veliki napredak u okviru sedmog trijaloga o reviziji Direktive o upućivanju radnika. Mogućim se sporazumom uspostavlja načelo jednake plaće za jednak rad na istome mjestu u bilo kojoj državi članici EU-a, uz istodobno osiguravanje veće pravne sigurnosti za radnike i poslodavce.
Zastupnik u Europskom parlamentu Davor Škrlec smatra kako je ovo veliko postignuće za društveno osjetljivu Europu:
“Revidirana Direktiva o upućivanju radnika pruža bolju zaštitu od izrabljivanja. Prema novoj Direktivi upućeni radnici imat će značajno veće prihode i uživati iste pogodnosti kao i njihovi lokalni kolege. Prema sporazumu, radnici koji pružaju uslugu u državi članici Europske unije koja nije njihova zemlja podrijetla, osim minimalne plaće imat će koristi i od lokalnih kolektivnih ugovora te zakonski zajamčenih troškova putovanja, smještaja i prehrane. Drago mi je da smo se uspjeli izboriti za veću pravnu sigurnost za najranjivije skupine radnika. Ovo će također olakšati borbu protiv kompanija koje prijavljuju sjedišta u drugim državama, a svoje komercijalne djelatnosti obavljaju negdje drugdje, te drugih sumnjivih poslovnih modela. Ovo je veliko postignuće u zaštiti upućenih radnika.” – rekao je Škrlec.
Tko su upućeni radnici?
Upućeni radnik je zaposlenik kojeg je poslodavac privremeno uputio u drugu državu članicu radi pružanja usluga. Upućeni radnici nisu isto što i mobilni radnici u EU-u. Mobilni su radnici oni koji se presele u drugu državu članicu kako bi dugoročno ili trajno postali dio tamošnjeg tržišta rada. Nasuprot tome, prisutnost upućenih radnika u drugoj državi strogo je ograničena na pružanje usluge. Upućene radnike i dalje zapošljava poduzeće koje ih je poslalo, a boravak im je privremen te ostaju osigurani u sustavu socijalnog osiguranja matične države. Tvrtke upućivanjem radnika mogu obavljati uslugu u drugoj državi članici bez da tamo otvaraju podružnice. Osim gospodarskih razloga, slanje radnika na privremeno obavljanje poslova koristi se za brzo popunjavanje manjka kvalificirane radne snage. Upućivanje je naročito uobičajeno u određenim sektorima. Samo u građevinskom sektoru radi oko 42 posto od ukupnog broja upućenih radnika, no znatan udio radio je i u proizvodnoj industriji (21,8%), uslugama u obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi (13,5%) te u području poslovnih usluga (10,3%).
Zaštita prava radnika i sloboda pružanja usluga
Trenutna pravila dogovorena su 1996. i sadrže niz minimalnih uvjeta, primjerice, minimalnu plaću, najveći mogući vremenski period boravka, minimalan broj sati plaćenog odmora ili uvjete za ustupanje radnika iz poduzeća za privremeno zapošljavanje. Međutim, zadnjih 20 godina uvjeti na tržištu u EU-u su se promijenili te je revizija Direktive potrebna. Tijekom prethodnih dvaju desetljeća jedinstveno je tržište naraslo, a razlike u plaćama su se povećale, što je stvorilo neželjene poticaje da se upućivanjem zlonamjerno iskorištavaju te razlike.
Primjerice, tvrtke upućene radnike plaćaju minimalno prema standardu države domaćina, što je često manje nego lokalne radnike za isti posao. Prema Komisiji, u određenim sektorima i državama članicama upućeni radnici zarađuju i do 50% manje od lokalnih radnika što dovodi do nepoštene konkurencije između domaćih i stranih tvrtki s upućenim radnicima te narušava funkcioniranje zajedničkog tržišta. Uz to, rupe u trenutnim pravilima dovele su do kreativnih načina na koje tvrtke iskorištavaju stane – primjerice postavljanjem fiktivnih kompanija ili lažnim podugovaranjem radova.
Reforma
Najvažnija se promjena odnosi na plaću na koju upućeni radnik ima pravo. Sadašnjom se Direktivom zahtijeva samo da upućeni radnici imaju pravo na minimalne plaće. Novim je prijedlogom predviđeno da se primjenjuju ista pravila za primitke od rada koja su u državi članici domaćinu propisana zakonom (primjerice bonusi i božićnice) ili univerzalno primjenjivim kolektivnim ugovorima. Kolektivni ugovori koji idu na ruku lokalnim radnicima trebaju se također primjenjivati na upućene radnike. Tako da za radnici primaju istu plaću za isti rad. Ovo je bitan korak u stvaranju socijalne Europe koja štiti radnike i osigurava fer tržišno natjecanje. Ovim prijedlogom borimo se protiv nejednakosti i brinemo se za radnike. Osim toga kad je riječ o lancima podugovaratelja, države članice imat će mogućnost na upućene radnike primjenjivati ista pravila o primicima od rada koja obvezuju glavnog ugovaratelja. Načelo jednakog postupanja prema lokalnim radnicima iz poduzeća za privremeno zapošljavanje primjenjivat će se i na radnike upućene iz poduzeća za privremeno zapošljavanje.
Upućeni radnici u brojkama
U 2015. u Europskoj je uniji radilo 2,05 upućenih radnika, što je 41,3 posto više u usporedbi s 2010. Međutim, njihov udio u ukupnoj radnoj snazi ostaje nizak – 0,9 posto radnih mjesta u EU-u. Većina, čak 86 posto upućenih radnika radi u zemljama EU15. Njemačka, Francuska i Belgija tri su države članice koje privlače najviše upućenih radnika. Zajedno su primile oko 50 % svih upućenih radnika. S druge strane, najviše radnika upućuju Poljska, Njemačka i Francuska. Više od polovice upućenih radnika radi u susjednoj zemlji.