Dana 5. srpnja zastupnici u Europskom parlamentu glasovat će o prijedlogu uvođenja mehanizama za filtriranje sadržaja koji se dijele na internetu te “poreza na linkove”.
O čemu će točno zastupnici glasovati? Klikom na TEKST dostupan je čitav tekst nacrta zakona, no u nastavku su dešifrirana 2 najspornija članka – članak 11 i 13.
Članak 11: “Porez na linkove” s isključivo neefikasnim iznimkama
1. Države članice će osigurati izdavačima za tisak (isključiva prava na reproduciranje I stavljanje na raspolaganje sadržaja kojeg objavljuju) kako bi dobili poštenu i proporcionalnu naknadu za digitalno korištenje svojih tiskanih izdanja od strane pružatelja usluga.
A ovako se uspostavlja “porez na linkove”:
1. Štitit će čak i najmanje isječke članka, tzv. snippete
Autorska prava štite kreativnost: djelo treba ispuniti “prag originalnosti” da bi bilo zaštićeno. Ovaj zakon ne uspostavlja novo autorsko pravo u tom smislu riječi (ono što pripada autoru), već “susjedno pravo” (ono što pripada izdavaču), a za posljednje, navedeni prag se ne primjenjuje.
Budući da nijedan drugi “prag” nije naveden u zakonu, on će pokrivati čak i najkraće isječke, kao i obične naslove poput npr. “Angela Merkel se susreće s Theresom May”.
POTPIŠI PETICIJU: saveyourinternet.eu
2. Linkovi rutinski uključuju takve isječke
Linkovi koji vam ne pokazuju gdje vas vode imaju manje smisla nego prazni putokazi. Zbog toga su linkovi rutinski ilustrirani s kratkim isječkom sadržaja na kojeg upućuju, što je najčešće naslov.
Slično tome, kada kopirate web adresu u usluge poput Facebooka, Twittera ili Reddita, oni automatski dodaju malenu sliku te pola rečenice iz sadržaja članka. To ne čine kako bi ukrali taj sadržaj, već kako bi ga oglašavali: time postižu veću vjerojatnost da će se link kliknuti. Zapravo, vlasnici web stranica utroše puno truda kako bi bili sigurni da ti mali pregledi izgledaju upravo onako kako su zamislili.
Ukoliko članak 11 stupi na snagu, izdavač će imati pravo na objavljivanje takvih isječaka, kao i takvih linkova. Drugim riječima, svi ostali će trebati ispregovarati njihovu dozvolu za daljnju upotrebu sadržaja.
(No, je li opravdano nazivati ga “porezom”? “Obaveza licenciranja kratkih isječaka” bi bilo preciznije, ali teško razumljivo prosječnom laiku. Izdavači se svakako nadaju da će funkcionirati kao porez: oni ne žele da ova obaveza licenciranja rezultira smanjenjem kratkih isječaka, nego dodatnom naplatom za njihovu upotrebu. U tom smislu, tekst u uvodnoj izjavi (32) glasi: “Unos u tražilicu ne treba smatrati poštenom i proporcionalnom naknadom”: Oni ne žele da tražilice mogu tvrditi da je to što su članci učinjeni vidljivima primjerena isplata za snippete koji se koriste u procesu koji omogućava da navedeni članci postanu vidljivi.)
Neučinkovite iznimke
1a. [Ovaj članak] neće spriječiti legitimnu privatnu i nekomercijalnu upotrebu tiskanih izdanja od strane običnih privatnih korisnika.
Dok se Europska komisija zalagala da svi plaćaju snippete, uključujući i individualne korisnike, Odbor za pravne poslove želi ograničiti tu potrebu samo na internetske platforme.
Naravno, platforme su ono što individualni korisnici koriste za dijeljenje vijesti.
Prema ovom zakonu, znači da nas platforme moraju zaustaviti od podjele članaka (sa snippetsima) za koje oni nisu dobili dozvolu. To će, naravno, ograničiti našu mogućnost da legitimno, za našu privatnu i nekomercijalnu upotrebu, razgovaramo o vijestima s našim prijateljima na društvenim mrežama.
Iluzorno je očekivati da će sve platforme jednostavno izvaditi dozvole svih izvora vijesti iz svih država članica – to je gotovo nemoguć podvig. Ono što će se vjerojatno dogoditi je to da će ovaj zakon stvoriti novi sloj geoblikiranja, s error porukama poput ove:
Oni koji će najviše biti pogođeni su građani malih država članica te manje poznati izvori vijesti, što dovodi do jasne diskriminacije na osnovu geografskog položaja te povrede medijskog pluralizma.
2a. [Ovaj članak] se ne odnosi na hiperveze.
Kao što je objašnjeno već u tekstu, ono što kolokvijalno smatramo linkom uključuje tzv. snippete. Nigdje u ovom, niti u kojem prethodnom EU zakonu, nije navedeno da stvaranje hiperveza pokriva reprodukciju snippeta, ili čak naslova. Europski sud nije donio takvu odluku, stoga to nije slučaj.
Ova iznimka omogućava objavu linkova poput sljedećeg: “Kliknite ovdje za pročitati BBC-jev članak o ovom zakonu” – ali ne način na koji poznajemo danas dijeljenjem linkova s prijateljima na društvenim mrežama. Ovdje se radi o pukom smirivanju javnosti.
(34) Države članice bi trebale biti u mogućnosti podvrgnuti pravo istim odredbama za iznimke i ograničenja kao i (autorsko pravo)
Višestruki problema potkopavaju ovu odredbu: Prije svega, ona je opcionalna, stoga će dovesti do divlje i različite implementacije diljem Europe – još jedan neuspjeh za zakon koji u svom nazivu tvrdi da se radi o “digitalnom jedinstvenom tržištu”.
Kao drugo, ne postoji „izuzetak za kratke isječke“ u zakonu o autorskim pravima. Neke vrste tih kratkih isječaka, u nekom kontekstu, mogu biti pokriveni pod iznimkom citata u nekim državama članicama. No u većini njih “citat” predstavlja nešto više povezano s referencama u znanstvenom članku, nego kratke isječke podijeljene na profilima na društvenim mrežama.
Ove iznimke su neučinkovite i neće nam omogućiti nastavak slobodnog povezivanja.
Zaključak:
Članak 11 u verziji koja je trenutačno pred Parlamentom će ozbiljno ograničiti svakodnevne aktivnosti na internetu: podjela vijesti. Kritike izložene od strane vodećih europskih akademika za intelektualno vlasništvo su potvrdile: ne postoji ekonomska osnova za ovo novo pravo, ono će spriječiti slobodan protok informacija, neće pomoći novinarima, a naštetit će malim izdavačima. Europski zastupnici ga ne smiju odobriti!
Članak 13.: Filtri za prijenos (učitavanje)
Na koga se primjenjuje članak 13.:
2. 4a. “Online usluga za razmjenu sadržaja” označava uslugu na internetu čija je glavna svrha pohranjivanje i davanje pristupa javnosti za djela koja su zaštićena autorskim pravom, a koju prenose sami korisnici, što usluga optimizira.
(37a) … [usluge koje] optimiziraju sadržaj, koji između ostalog uključuju promociju, prikazivanje, označavanje, uređivanje, redoslijed prijenosa…
Drugim riječima: članak 13. odnosi se na sve platforme s formom za prijenos i sve aplikacije s gumbom “post”.
Imajte na umu da “djela zaštićena autorskim pravima” ne znači “djela koja krše autorska prava”, već djela koja su automatski pokrivena autorskim pravima, poput teksta, fotografija i videozapisa. To znači da tu spadaju gotovo svi postovi i učitavanja. A kada definirate “optimiziranje” prijenosa, uključujući i njihovo prikazivanje, to također ne sužava opseg.
Ali pričekajte: sljedeća rečenica nastavlja s definicijom uskih iznimaka za Wikipediju, GitHub, eBay, određena znanstvena spremišta i privatne web-lokacije za pohranu podataka (ali bolje da nemaju funkciju “dijeljenja”). Ove iznimke ne slijede nikakvu posebnu logiku, već namjeravaju umiriti dosad najglasnije kritičare zakona – no što je s onim platformama čiji korisnici nisu pozorno pratili proces donošenja zakonodavstva EU-a ili platforme koje će tek biti osnovane?
1a. […] Davatelji usluga dijeljenja sadržaja na mreži obavljaju akt komunikacije s javnošću i trebaju sklopiti fer i odgovarajuće ugovore o licenciranju s vlasnicima prava […]
U radikalnom potezu koji nadilazi prijedlog Komisije, Odbor za pravna pitanja Europskog parlamenta (JURI) želi da platforme budu izravno odgovorne za kršenje autorskih prava od strane korisnika. To je egzistencijalna prijetnja svim internetskim platformama koje dopuštaju postove ili prijenose.
Definirajući da su platforme, a ne njihovi korisnici, oni koji “komuniciraju” prenesene radove prema “javnosti”, tada platforme postaju odgovorne za rad svojih korisnika kao da su ih sami počinili. Pirate Bay, MegaUpload i Napster platforme s obrascima za prijenos sada će biti u očima zakona.
POTPIŠI PETICIJU: saveyourinternet.eu
Kako bi se u potpunosti pridržavale obveza “sklapanja sporazuma o licenciranju s nositeljima prava”, platforme bi morale preventivno nabaviti licence za sva djela zaštićena autorskim pravima u svijetu. Ni div poput Spotify-a ne uspijeva imati svu glazbu pod licencom, što je mnogo lakše od licenciranja npr. svih fotografija koje postoje u svijetu. To je nemoguće.
U nedostatku ugovora o licenciranju on-line pružatelji usluga razmjene sadržaja moraju poduzeti odgovarajuće i razmjerne mjere koje dovode do nedostupnosti autorskih prava ili radova koji krše autorska prava, a radovi koji ne krše autorska prava ostaju dostupni.
Utvrdili smo da je “odsutnost ugovora o licenciranju” standardni slučaj koji se može primijeniti na gotovo sve postove i prijenose na internetu. Nijedna platforma neće moći jamčiti da će svi prijenosi korisnika biti pod bilo kakvim ugovorima o licenciranju – tako da će sve platforme morati učiniti ono što ova klauzula kaže.
Sad, što se podrazumijeva pod “mjerama koje dovode do nedostupnosti djela koja krše autorska prava”? Još jedan odlomak govori o tome:
(38) […] mjere kojima se osigurava zaštita radova koje prenose njihovi korisnici, kao što je primjena učinkovitih tehnologija.
Dakle, dobivamo “učinkovite tehnologije” koje “dovode do nedostupnosti” nelicenciranih radova. Jasno je da to znači filtre za prijenos koji provjeravaju svaku prenesenu datoteku za kršenje autorskih prava prije nego što joj je dopušteno da bude učitana na mreži.
Ovi filtri su dužni blokirati legitimna djela izražavanja (uključujući memove, ali se ni na koji način ne ograničavaju samo na njima) jer ne mogu razlikovati valjane uporabe od kršenja autorskih prava, kao što su citati koji se koriste u memovima.
Zakon bi mogao reći da će “radovi koji ne krše autorska prava ostati dostupni”, ali ako nešto ne blokira, platforma je izravno odgovorna, a blokiranje ju najgore može dovesti do prigovora korisnika, pa postaje očigledno na što će se plaforme odlučiti. Očekujte poruke o pogreškama poput ovih:
U konačnici, 15 zastupnika u Odboru za pravna pitanja koji su za to glasali, također su glasali i za drugi amandman:
(39c) Tržište tehnologija prepoznavanja sadržaja već je dobro razvijeno […] Međutim, nedostatak jasnih zakonskih obveza za korištenje tih tehnologija omogućuje dominantnim tržišnim operatorima da odbiju korištenje tih alata […]
To ga čini neporecivnim: Uspostava “jasnih zakonskih obveza korištenja” “tehnologija prepoznavanja sadržaja” i dalje je svrha članka 13.
No, pričekajte, postoji nešto što zvuči kao zaštitna mjera:
1b. Države članice će osigurati da provedba takvih mjera […] u skladu s člankom 15. [Direktive o elektroničkoj trgovini], gdje je to primjenjivo, ne nameću opću obvezu pružateljima usluga za razmjenu sadržaja putem interneta za praćenje informacija koje prenose ili pohranjuju.
“Nema općeg praćenja” znači da nema filtara za prijenos. Ali prije nego se ponadate, primijetite da se računa samo gdje se primjenjuju ograničenja odgovornosti utvrđena prethodnim zakonom, Direktivom o elektroničkoj trgovini. I:
(38) Davatelji usluga razmjene sadržaja na mreži […] ne mogu koristiti izuzeće od odgovornosti predviđeno člankom 14. Direktive o elektroničkoj trgovini.
Dakle, ako usluga spada u članke 14. i 15. Direktive o e-trgovini (koje se odnose jedna na drugu), onda nema obveze praćenja. No, usluge koje prihvaćaju prijenose ne spadaju u nju. Ovi odlomci znače da samo čisti pružatelji usluga hostinga (webspace / server providers) ne trebaju nadzirati svoje korisnike – web usluge koje dopuštaju postove ili prijenose trebat će nadzirati svoje korisnike.
Zaključak:
Unatoč korištenju manje zastrašujućeg jezika, članak 13. i prije nego što Europski parlament točno definira “strojeve za cenzuru”, izumitelj World Wide Weba naziva “korak bez presedana prema nadzoru i kontroli”. Nezavisni akademici slažu se s tom konstatacijom. Zastupnici u Europskom parlamentu to ne smiju odobriti.
Preuzimanje zajedno s velikom odgovornosti za bilo kakvo kršenje koje se može slučajno dogoditi, bilo bi iznenađenje ako bilo koja objava ili prijenos prođe mimo filtra koji se moraju implementirati, a da nije posebno označen od strane Hollywooda ili glazbene industrije. Internet će sve više nalikovati na kabelsku televiziju gdje nekoliko velikih igrača kontrolira što će se puštati.
Izvor: juliareda.eu