Prije šezdeset godina, s bolnim uspomenama na duboke ratne rane, nekoliko vizionara pokrenulo je projekt Europa i za zajedničkim stolom odlučilo donositi odluke u duhu solidarnosti, međusobnog razumijevanja i poštovanja te stvoriti društvo kojemu je temeljno načelo vladavina prava, a prosperitet i blagostanje svih građana cilj kojem se teži.
Desetljećima je upravo ta, prosperitetna Europa slobodnih građana, bila svjetionik narodima koji su živjeli u nedemokratskim i autoritarnim režimima, pa tako i hrvatskom narodu. Put do ulaska u Europsku uniju bio je dugotrajan i težak. Za razliku od ostalih naroda koji su se mirnim i civiliziranim putem pridružili europskoj obitelji, hrvatski narod je to u dvadesetom stoljeću platio žrtvama i razaranjem. Zbog toga Europska unija ostaje naša najveća ambicija i najsnažnija nada, osobito građanima koji su bili suvremenici svih autoritarnih režima.
Europska unija danas je područje u kojemu građani uživaju najvišu razinu ljudskih prava, socijalnih prava i sloboda, ekonomskog prosperiteta i napretka. Pored svih tih dostignuća, ne možemo poreći kako se posljednjih godina proširenjem Europske unije i opsega djelovanja njenih institucija pojavio niz izazova. To se posebno odnosi na spoznaju kako politička zajednica ne proizlazi automatski iz ekonomske suradnje, već kroz proces izgradnje zajednice s osjećajem zajedničke, europske pripadnosti i sudbine. Ustrajanje na mjerama štednje, nedostatak političke volje za suradnjom i ponekad nefunkcionalne institucije ugrozili su društveni, demokratski i ekonomski napredak te stvorili osjećaj udaljenosti od građana. Glavnina krivnje nije samo u europskim institucijama u Bruxellesu, nego i u institucijama država članica koje radi zaštite svojih sitnih političkih interesa građanima serviraju samo one informacije koje im donose političku dobit. U Republici Hrvatskoj to se sada očituje u problemima implementacije javnih politika Europske unije i u problemima pripreme projekata za financiranje i apsorpcije sredstava iz fondova EU-a, jer nemamo definirane vlastite strateške ciljeve. Također, ne postoji politička volja za toliko nužnim strukturnim reformama.
Kako bismo izgradili zajednicu zajedničkih vrijednosti i pravedno društvo, moramo nastaviti raditi na međusobnoj suradnji civilnog društva, radničkih sindikata, društvenih pokreta i progresivnih političkih snaga kao predvodnika obnovljenog pakta za očuvanje i unapređivanje demokratskih standarda na razini Europske unije. Osobno vjerujem u europsku ideju, a to je ono što nedostaje određenim političkim vođama koji neodgovorno guraju svoje građane u populizam i demagogiju.
Izazovi ovog stoljeća su globalni: klimatske promjene, migracije stanovništva, napetosti i ratovi, digitalna tehnologija, utaja poreza, industrija, očuvanje resursa, zagađenje, biološka raznolikost, poljoprivreda, korupcija i organizirani kriminal koji ne poštuju nacionalne granice. Da, Europska unija nije savršena, no ona je naša najbolja šansa za njihovo rješavanje. Ona nije mrtvi koncept, ona živi svaki dan preko svojih građana, radnika, studenata, poduzetnika. Europska unija je naš izbor. Naša obveza je očuvati njezine vrijednosti i svakodnevno je unapređivati. Najveće europsko bogatstvo ne leži u ekonomskoj snazi, nego u vrijednosti njezinih žena i muškaraca. To znači ulaganje u mlade, u obrazovanje, u nove gospodarske aktivnosti i kvalitetna radna mjesta, odmak od ovisnosti o fosilnim gorivima i nasljeđa prošlosti, to znači borbu protiv isključenosti i siromaštva, borbu protiv korupcije, lošeg upravljanja i slabljenja vladavine prava. Zato vas sve pozivam – izgradimo zajedno novo društvo, napišimo zajedno novo, održivo poglavlje u našoj zajedničkoj povijesti.