Dronovi, ili kako ih hrvatskim rječnikom nazivamo, bespilotne letjelice, jedan su od rastućih trendova na svjetskom tržištu. Samo Europa će do 2022. prema nekim procjenama sačinjavati 25% svjetskog tržišta dronova. Međutim, brojne su prepreke slobodnog tržišta dronova, a jedna od njih je i nepostojanje ujednačene zakonske regulacije na jedinstvenoj EU razini.
Dronovi danas predstavljaju dio svakodnevnice. Koriste se u sigurnosne svrhe, od strane policije, vojske, raznih službi do korištenja u poslovne svrhe, u poljoprivredi te rekreativne i zabavne svrhe. U Republici Hrvatskoj se tako, iako u malom broju kako navodi Agrobiz.hr, veliki poljoprivrednici poput Belja služe dronovima za nadgledanje površina te skupljanje podataka, čime se olakšava kontroliranje površina za koje je ranije trebalo puno radnih sati. Nadalje, u poljoprivredi imaju veliki potencijal i stoga što u kombinaciji sa ostalim pametnim tehnologijama mogu poslužiti za precizno prskanje usjeva iz zraka, rukovanje pesticidima te prognozu prinosa. Farmerima tako služe i u upravljanju kretanja stoke i nadzoru. Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja dronovi primjerice pomažu u situacijama kada se provode akcije spašavanja nestalih ljudi na nepristupačnim mjestima, uz pomoć tehnologije koja detektira ljudska lica te položaj snimljenih mjesta na fotografijama automatski prikazuje na kartama. Najviše se ljudi danas ipak služi dronovima u rekreativne i zabavne svrhe poput snimanja i fotografiranja.
Traženost dronova na tržištu, dostupnost te učestala uporaba dovode do porasta ponude, a tako i potrebe reguliranja služenja dronovima, kako na nacionalnim razinama, tako i na razinama EU. Republika Hrvatska uporabu dronova regulira Pravilnikom o sustavima bespilotnih zrakoplova. Odredbe tog Pravilnika ne primjenjuju se na dronove koji se koriste u državnim vojnim, policijskim, carinskim, vatrogasnim i sličnim aktivnostima. Pravilnik se najviše dotiče letjelica koje su na tržištu upravo najdostupnije. Snimanje dronovima iznad nenaseljenih, otvorenih područja je tako dozvoljeno, dok snimanje događaja, koncerata zahtjeva odobrenje organizatora događaja, te prijavu uporabe Agenciji za civilno zrakoplovstvo, odnosno prijavu vlasnika te operatera. Naš pravilnik dijeli dronove obzirom na njihovu masu, i to na klase. Tako postoje tri klase, s minimalnom masom do pet kilograma, a najvišom do i uključujući 150 kg.
Iako države članice EU imaju zasebnu zakonsku regulativu koja se odnosi na dronove mase do 150 kg, na samoj razini EU ne postoji ujednačen sustav regulacije. Odgovornost reguliranja dronova na razini Europske unije prepuštena je Europskoj agenciji za sigurnost zračnog prometa. Rascjepkanost regulacije među državama članicama otežava razvoj tržišta, jer ono što je na primjer u jednoj državi dozvoljeno za proizvođača, u drugoj nije. Prema dokumentu Europske komisije iz 2015. godine – Procjena učinka Prijedloga Uredbe o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva, manjkavost djelovanja Europske unije u oblasti dronova vidi se i kroz nedovoljnu naglašenost rizika letačkih operacija dronova u postojećim propisima, kako na razini članica tako i na razini EU.
Vrste rizika koje buduće zakonodavstvo o dronovima mora uzeti u obzir uključuju rizike u polju sigurnosti, privatnosti, osiguranja, ali i zaštite okoliša. Mogući sigurnosni rizici koji postoje korištenjem dronova su korištenje u nezakonite svrhe poput mogućeg špijuniranja, kažnjivih radnji, pa i terorizma. Privatnost građana u poglavito gradskim sredinama može biti povrijeđena kažnjivim radnjama poput nezakonitog snimanja, ucjenjivanja te sramoćenja. Povećanjem broja dronova u zračnom prometu može se očekivati i problem štetnih emisija te buke.
Komisija je upravo u dokumentu Procjena učinka Prijedloga Uredbe predstavila nekoliko načina mogućeg reguliranja pitanja dronova na EU razini. Prva opcija je proširiti regulaciju na EU razini na sve dronove, uključujući one ispod 150 kg. Druga opcija također bi uključivala dronove svih masa, ali s razlikom u kriteriju podjele, koji se bazira na rizičnosti letećih operacija.
Ostaje još vidjeti kakve će konkretne korake Komisija i zakonodavna tijela Unije poduzimati u donošenju moćnijih instrumenata koji će zadovoljavati interese država članica i zadržati političku volju da se postojeći zakoni mijenjaju ili novi donose, a s druge strane omogućiti ujednačenu primjenu na razini cijele EU i olakšati pristup na jedinstvenom tržištu.