Europski parlament poziva na pristup zemljišta malim i srednjim poljoprivrednicima, a ne korporacijama. Već dugo vremena land grabbing, odnosno velika kupnja zemljišta za financijska ulaganja i industrijsku poljoprivrednu proizvodnju, prvenstveno se smatra problemom za zemlje u razvoju.
Europa se suočava s istim problemom. Veliki investitori smatraju obradivu zemlju kao sigurnu investiciju. Trenutno, samo 3% gospodarstava kontrolira više od 52% obradivog zemljišta u Europi, a 80% subvencija zajedničke poljoprivredne politike (CAP) odlazi na samo 20% poljoprivrednih gospodarstava. Stoga je situacija u Europi usporediva sa zemljama poput Brazila, Kolumbije i Filipina koje su poznate po svojoj neobično nepravednoj raspodjeli zemljišta. Utjecaj na ruralna područja je koban. Postojeća mala i srednja poduzeća ili novi sudionici teško mogu pristupiti zemljištu po pravednim cijenama. Umjesto toga, novi feudalni gospodari preuzimaju zemlju, s poslovnim modelom koji se temelji na špekulacijama, subvencijama i izbjegavanju poreza.
Europski parlament je 26. travnja 2017. s velikom većinom glasova usvojio izvješće na vlastitu inicijativu o trenutnom statusu koncentracije poljoprivrednog zemljišta u Europskoj uniji, izražavajući zabrinutost zbog prisvajanja zemljišta (land grabbing) u Europi po prvi put. Parlament smatra da je vrijeme za uzbunu i poziva Komisiju i vlade država članica da zaustave daljnju koncentraciju europskih poljoprivrednih područja. Mala i srednja gospodarstva trebaju biti bolje zaštićena od korporacija i špekulanata. Zastupnici u Europskom parlamentu traže obvezne gornje granice za izravna plaćanja po korisniku (a ne samo po podružnici), veće preraspodjele prema prvim hektarima, bolju potporu novim sudionicima, transparentnost vlasništva, praćenje cijena, ali i zdravlje tla koje treba provesti Europski opservatorij.
“Pitanje raspodjele zemljišta također postavlja pitanje društveno poželjnog oblika poljoprivrede”, kaže Maria Heubuch, koja je izvjestiteljica u sjeni za grupaciju Zelenih/ESS-a. “Suočimo se s činjenicama, koncentracija zemljišta u rukama sve manje i manje korporacija je otrov za ruralne regije. Radna mjesta se smanjuju, dodana vrijednost se smanjuje, a odnos ljudi prema hrani i povjerenje u poljoprivredu je izgubljeno”.
Primjer Boynitske, sela u Bugarskoj, ilustrira neizvjesnu situaciju ruralnih zajednica. Nakon pada komunizma, zemljište je vraćeno izvornim vlasnicima koji često više nisu imali nikakve veze s poljoprivredom. Sada su polja unajmljena velikim korporacijama, ali to nije stvorilo nikakve lokalne poslove. Naprotiv, teški strojevi dolaze u žetvu usjeva, uništavajući infrastrukturu ispod cesta i staza u tom procesu. Ironično, popravljanje uništene infrastrukture je jedina nova okupacija stvorena za stanovnike Boynitske.
Ne samo u bivšim komunističkim zemljama, već u cijeloj Europi korporacije kupuju velike parcele često preko rupa u zakonu. Dok je stjecanje zemljišta propisano zakonom, u gotovo svim državama članicama udio tvrtke na farmi može se prodati poljoprivrednim poduzećima bez javne kontrole, te stoga i bez poreza. Kupnjom udjela tvrtke tehnički ne “stječu zemlju”, dok u praksi jasno kontroliraju korištenje tog zemljišta kroz udjele koje posjeduju. Poljoprivredno tlo je poželjan objekt za špekulacije u vremenima ekonomske neizvjesnosti i predvidivih nestašica sirovina. To povećava cijene zemljišta za male i srednje velike proizvođače hrane i nove sudionike koji se suočavaju s teškoćama u pristupu zemljištu po prihvatljivim cijenama. Tu navalu na zemlju pojačavaju subvencije zajedničke poljoprivredne politike (CAP). Također, ovdje korporacije koriste rupe u zakonu: često formiraju nekoliko podružnica kako bi dobile veće subvencije za manje farme.
Rezultat je da se mnogi manji objekti zatvaraju ili ne nalaze nasljednika – ali to nije nužno prepoznato kao problem na političkoj razini. Europska komisija govori eufemistički o “prirodnom i čak neophodnom procesu strukturnih promjena”. Kako je manje od 3% svih poljoprivrednih gospodarstava Europske unije veće od 100 hektara, još uvijek postoji prostor za daljnje strukturne promjene, tvrdi Komisija. Zeleni/ESS su zadovoljni što je Europski parlament sada prihvatio jasan stav protiv ovakvog pristupa i poziva na politiku pomoći malim i srednjim gospodarstvima koja djeluju pošteno prema radnicima, okolišu i životinjama. Francuska je primjer kako stvari mogu biti vrlo različite ako je prisutna politička volja. Cijene zemljišta su relativno stabilne jer su snažno regulirane.