Vrijeme koje provodimo na internetu više nije mjerljivo u poznatim vremenskim kategorijama jer je korištenje interneta postalo sastavni dio naše svakodnevnice, utoliko da bismo surfanje internetom mogli svrstati u motoričke radnje novog doba. Izloženost virtualnoj javnosti putem društvenih mreža, ali i putem raznih korisničkih računa koje su korisnici obavezani izraditi ukoliko žele koristiti usluge određenih poslužitelja, dovode našu privatnost u rizik.
Čak 67% korisnika internet usluga u svrhe pretraživanja koristi svima poznatog internetskog diva Google. Na drugom mjestu se nalazi tražilica Bing, no samo sa 13% korisnika. Gledajući u ove brojke, no i uzdajući se u svoje pretraživačke navike, rekli bismo kako druge alternative pored Google-a i nemamo. S obzirom na potrebe današnjeg vremena, i usluge koje Google pruža, ni ne trudimo se pronaći alternativu. No, što bismo rekli kada bismo zaključili da postoji alternativa, koja ne samo da pruža jednako kvalitetne usluge kao npr. Google, već doprinosi direktno javnom dobru? Kada bismo osvijestili da svatko od nas pretragama po internetu godišnje generira 45 američkih dolara, bismo li se zapitali – možemo li ujedno i odlučiti gdje taj novac usmjeriti?
Ecosia, berlinska inovativna tražilica, jedna je od takvih tražilica koja djeluje na način da prihode od oglašavanja preusmjerava direktno u sadnju drveća. Drugim riječima, Ecosia djeluje na osnovu algoritama za pretraživanje preuzetih od nešto poznatijeg pretraživača Binga. Kao i mnoge druge tražilice, Ecosia također uz rezultate pretraživanja prikazuje i razne oglase. Sistem je takav da Bing isplaćuje Ecosiji za svaki klik na sponzoriranu vezu koja usmjerava korisnike ka određenim oglašivačima, odnosno vlasnicima navedenih oglasa. Pritom ti direktni prihodi snažno variraju u odnosu na ključne riječi pri pretraživanju, ali i vrijednosti onoga što se u oglasima dodanih rezultatima pretrage reklamira. Tako npr. pretraživanja koja sadrže ključne riječi kao što su „kredit“, „bankovni račun“ ili „solarni panel“ financijski više vrijede nego što je slučaj s pretraživanjima o npr.čokoladi. Ecosia je za sada zasadila preko pet milijuna stabala u Madagaskaru, Peruu i Burkini Faso, samo zbog niza znatiželjnika koji su htjeli probati drugačije tražilice.
Glavni protuargument današnjih korisnika korištenju Ecosije bi upravo bio njen izvor Bing, koji u usporedbi s rezultatima pretraga prikazanima na Google-u nisu jednaki, a većina bi ovdje odgovorila – i ne baš sasvim potpuni.
Francuski inovativci su doskočili i tom nedostatku te su na osnovu tehnologije velikih pretraživača, kao što su Google, Yahoo i Bing, kreirali Lilo tražilicu koja jednakim sistemom kao i prethodna financira socijalne i ekološke projekte. Uzevši u obzir kako svatko od nas godišnje generira pukim pretraživanjem po internetu 45 dolara, a preko milijardu ljudi svakodnevno pretražuje putem interneta, putem tražilice kao što je Lilo, samo 10 000 korisnika Lilo tražilice bi mogla financirati sadnju jednakog broja drveća te u određenoj mjeri direktno pridonijeti borbi protiv globalnog zatopljenja. Jednako tako, 100 000 korisnika Lilo tražilice bi moglo financijski potpomoći tisuću poduzetnika i startupova te tako direktno pridonijeti važnom europskom cilju stvaranja inovacija i otvaranja radnih mjesta. Neprestanim povećanjem broja korisnika tražilice bismo mogli direktno financirati i znanstvena istraživanja i pridonijeti važnim otkrićima u području zdravlja. Lilo pritom osigurava i mogućnost izbora u koju svrhu želimo usmjeriti novac koji proizvodimo korištenjem usluga tražilice.
Možda bismo se trebali svi zapitati koju tražilicu imamo na automatski zadanim postavkama.