Pet razloga protiv spajanja Bayera i Monsanta


Zašto Komisija mora zaustaviti ovaj “spoj iz pakla”

U rujnu 2016. godine njemačka kemijska u farmaceutska tvrtka Bayer i američka tvrtka Monsanto, vlasnik herbicida Roundup na bazi glifosata i jedine GM biljke trenutno autorizirane za kultivaciju na području EU-a (Mon 810 Maize), najavile su spajanje. Ukoliko Komisija potvrdi ovaj spoj, to će stvoriti, riječima Komisije rečeno – “svjetski najveću integriranu tvrtku za pesticide i sjemenje”, te će imati poražavajuće posljedice. Pridružite se u pozivu povjerenici za tržišno natjecanje, Margarete Vestager, za zaustavljanje ovog spoja iz pakla potpisivanjem PETICIJE!

1. Loše je za poljoprivrednike

Ova transakcija odvijat će se u industrijama koje su već iznimno koncentrirane, što je ilustrirano nedavnim spajanjem tvrtki Dow i Dupont, Syngenta i ChemChina. U 2014. godini samo četiri tvrtke kontroliralesu gotovo 95% tržišta povrtnog sjemenja u EU-u, od kojih su dvije tvrtke Bayer i Monsanto. Štoviše, Monsanto i Bayer drže na tržištu dva najpopularnija herbicida u EU-u: glifosat i glufosinat-amonijak. Zajedno bi držali 24% svjetskog tržišta pesticida i 29% svjetskog tržišta sjemenja.

Poljoprivredne organizacije EU-a, kao i njihovi kolege iz SAD-a i Kanade, već su izrazili jaku zabrinutost zbog spajanja ova dva diva. Navedeno pripajanje bi samo pojačalo već nemoguću gospodarsku situaciju u poljoprivrednom sektoru. Ukupni ulazni troškovi poljoprivrednika na EU razini su porasli u prosjeku za gotovo 40% između 2000. i 2010. godine, dok su se cijene koje poljoprivrednici plaćaju za svoja dobra prosječno povećale za manje od 25%, navodi Eurostat.

Davanje više moći agrobiznisu će samo dodatno osiromašiti EU poljoprivrednike. Nekome je u interesu stvoriti veliki profit ovakvim i sličnim koracima, a to sigurno nisu poljoprivrednici koji su već razapeti između neprofitabilnih cijena svojih proizvoda I povećanja ulaznih troškova.

2. Loše je za raznolikost

Stalna koncentracija moći u rukama malog broja tvrtki u prošlom stoljeću već je dramatično smanjila raznolikost sjemenja koje odabiru i koriste poljoprivrednici, što znači manju raznolikost biljnih vrsta u ovome polju (što nadalje dovodi do ekoloških problema) i u našoj hrani. Komercijalni uzgajivači rade na samo 137 različitih usjeva (između 7.000 domaćih biljnih vrsta), dok se na kukuruz odvaja 45% svih privatnih izdataka za istraživanje i razvoj.

Spajanje tvrtki također znači i povećanu koncentraciju patenata u rukama tek nekoliko glavnih igrača na tržištu. Najveće svjetske agro-kemijske tvrtke imaju jasnu strategiju (koje nevladine organizacije često osuđuju), a to je pokušati patentirati što je moguće više sjemenja, čak i kada su izvedeni iz klasičnih tehnika uzgoja. Zapravo, neki čak pokušavaju patentirati sjemenje koje je prethodno bilo uzgajano (ali ne i patentirano) od strane svojih konkurenata, odabrano od strane samih poljoprivrednika ili, najgore od svega, ono koje je već prirodno prisutno u okolišu. Na taj način, ne samo da pokušavaju staviti patent na samu prirodu, oni također zatvaraju legitimne mogućnosti za istraživanje te jednako tako, smanjuju opcije za poljoprivrednike i male proizvođače sjemenja – osim ukoliko spomenuti nisu spremni platiti “razumnu naknadu” vlasnicima patenata.

Prebacivanje prava na hranu koju jedemo na pregršt divovskih multinacionalnih tvrtki, jasna stvar, nije pametan potez – a još manje kada uzmemo u obzir da se te tvrtke međusobno kupuju kako bi se povećao udio koji drže na tržištu.

3. Loše je za planet

Monsanto bi mogao biti omiljena meta aktivista širom svijeta, ali Bayer, čiji je tržišni udjel u Uniji veći od Monsantovog, zapravo ima isti marketinški pristup: prodaja sjemena iz biljaka koje su “visoko produktivne”, ali samo kada se koriste u kombinaciji s pesticidima i herbicidima koje također oni proizvode. Kao što je rekao Werne Baumann, Bayerov izvršni direktor, za portal Politico: “Dugo poštujemo Monsantovo poslovanje i dijelimo njihovu viziju“.

Ove biljke mogu proizlaziti iz GMO-a (kao što su brojne vrste GM kukuruza i soje otporne na glifosat, a prodaje ih Monsanto) ili dolaze iz više ili manje klasičnog uzgoja (kao što je Clearfield uljana repica koju proizvodi Bayer), ali ideja iza njih je ista: poljoprivrednici moraju kupovati novo sjeme svake godine, zajedno s kemijskim proizvodom koji ide uz njih. Ovaj sustav znači da je uporaba pesticida (a posebno herbicida) skočila u nebo, kao što je jasno dokazano za glifosat, i dovodi do negativnih utjecaja na naše ekosustave – na primjer razvoj “super korova” otpornih na herbicide, zagađenje vode, tla i zraka, pada pčelinjih populacija, kao i ostalih kukaca i ptica, itd.

Ova orijentacija se ne namjerava promijeniti, jer su i Monsanto i Bayer pokazali snažan interes za niz novih biotehnologija poznatih kao nove tehnike uzgoja. U tom kontekstu, spajanje ovih tvrtki bi bila katastrofa, budući da će korporativni gigant koji će nastati tim aranžmanom biti super-moćan lobist, odnosno “prevelik da ne uspije”, što bi znatno otežalo bilo koji pomak u modelu proizvodnje hrane i uzgoja životinja prema ekološki prihvatljivijim načinima.

4. Loše je za vaše zdravlje

Pored problematičnog gubitka raznolikosti hrane, koji utječe na zdravlje ljudi, ovo spajanje moglo bi još izravnije utjecati na građane. Neki proizvodi proizvedeni i komercijalizirani od strane Monsanta i Bayera optuženi su za iznimno štetne učinke na ljudsko zdravlje: endokrini disruptori koji utječu na reproduktivni sustav (…), vjerojatno kancerogeni herbicidi (glifosat, glufosinat), popis je dug i na svaki zabranjeni proizvod dolazi novi koji se stavlja na tržište i koji je navodno siguran, sve dok se ne otkrije da nije.

Cijena je posebno visoka za poljoprivrednike i njihove obitelji koji pate od neprekidnog izlaganja malim količinama nekih od tih proizvoda kroz potrošnju hrane, ali i od akutnih reakcija na pesticide koje koriste (vidi slučaj Triskalia ili slučaj Paul François protiv Monsanta).

Postoji određena ironija u činjenici da će Bayer stjecanjem Monsanta istodobno postati najveće poduzeće EU-a u sektoru pesticida i farmaceutskih proizvoda, dvije branše koje će voditi isti izvršni odbor.

5. Opravdanje za izbjegavanje odgovornosti Monsanta

Monsanto je jedna od najomraženijih tvrtki na svijetu. Koje drugo poduzeće ima godišnji svjetski marš protiv sebe? Razlozi ove mržnje su brojni i legitimni:

  • komercijalizacija nekih od najopasnijih toksičnih tvari za široku primjenu u poljoprivredi (od kojih su mnogi do sada zabranjeni)
  • aktivnosti koje doprinose velikom gubitku bioraznolikosti
  • guraju globalizirani sustav hrane od kojih ljudi umiru od gladi umjesto sustava koji će hraniti ljude (!)
  • ometaju slobodu istraživanja kada znanstveni nalazi nisu u njihovom interesu …

Sve ove optužbe potvrđene su od strane Monsanto tribunala, neobvezujuće inicijative civilnog društva sastavljene od pet međunarodnih sudaca, ali Monsanto se također suočava s nekoliko suđenja na nacionalnim sudovima, a nova suđenja se čine neizbježnima.

Vjerojatno najvažnija od svih je kombinacija tužbi koju su podnijeli ljudi diljem SAD-a koji tvrde da je izloženost Monsantovom Roundup herbicidu izazvao, kod njih ili njihovih bližnjih, ne-Hodgkinov limfom. Ovo suđenje već je dozvolilo sudu da pribavi i objavljuje dokumente koji prikazuju sumnjive akcije protiv znanstvenika i nevladinih organizacija, kao i uznemirujuće stupnjeve dosluha s određenim dužnosnicima.

Postoji bojazan da bi se dio ili sve ove tekuće tužbe mogle ugasiti nakon spajanja, ostavljajući tužitelje s još manje rješenja nego danas.

Pomozite nam da radimo za drugačiji poljoprivredni model u EU!

Klub zastupnika Zelenih/ESS-a u Europskom parlamentu podupiru nisku razinu inputa, ekološki prihvatljivu poljoprivredu koju čine tehnički i financijski nezavisni poljoprivrednici. To se može postići pravednijom zajedničkom poljoprivrednom politikom i odgovarajućim propisima, ali šanse za postizanje ovog cilja znatno će se smanjiti ako se dogodi to spajanje.

Pomozite zaustaviti ovo “spajanje iz pakla”, kažite čelnicima EU-a da to ne podržavate potpisivanjem ove peticije!

Izvor: Greens/EFA