Gospodarstvo Europske unije možemo ojačati održivim upravljanjem resursima umjesto da se fokusiramo samo na zbrinjavanje otpada, tvrdi Davor Škrlec.
Ukoliko želimo promijeniti način razmišljanja građana i promijeniti našu ekonomiju stvaranjem novih održivih modela poslovanja, zbrinjavanje otpada trebalo bi zamijeniti njegovim pametnim gospodarenjem. Nažalost, u manje razvijenim državama članicama EU-a, otpad je namijenjen za odlagališta, unatoč tome što sadržava sirove materijale i akumuliranu energiju. Ako smo uistinu predani održivom načinu života, krajnje je vrijeme da linearnu ekonomiju ostavimo iza sebe te započnemo tranziciju prema cirkularnoj ekonomiji.
Eko-dizajn ne bi trebao biti ograničen na uzak spektar proizvodnje i potrošnje energije za život. On bi se trebao razviti u pametan dizajn da bi bilo moguće obavljati sitne preinake uz minimalnu potrošnju energije i ponovnu upotrebu proizvoda na jednostavniji i energetski učinkovitiji način, što u konačnici dovodi do smanjenja potrošnje energije u procesu recikliranja.
Prva faza reciklaže i odabira otpada nema alternativu. Kvaliteta sakupljenog i svrstanog otpada inače nije problem u primarnom procesu odabira, s obzirom na to da izravno utječe na ciljeve postavljene za recikliranje određenih materijala. Pobornici modela cirkularne ekonomije smatraju kako kvaliteta sirovih materijala proizašlih iz recikliranog otpada mora biti jednaka kvaliteti sirovih materijala koji su inače korišteni u procesu proizvodnje. Ova razina propisana je kao industrijski standard u vidu kvalitete i sigurnosti proizvoda. Takozvani “4R” koncept (reduce, reuse, recycle, recover) koji se odnosi na koncept reduciranja, ponovnog upotrebljavanja, recikliranja i popravljanja proizvoda, jest srž cirkularne ekonomije. Drugim riječima, faza recikliranja je odgođena na što dulje vrijeme kako bi se prethodno iscrpile sve druge mogućnosti proizvoda.
Eko-inovacije i eko-dizajn tiču se velikog broja različitih sektora. Ambalaža ne služi samo osnovnoj svrsi zaštite proizvoda, već i za privlačenje potrošača ističući se izgledom među konkurentima. No, sama ambalaža proizvoda vrlo je kratkog vijeka i najčešće postaje otpad koji se treba reciklirati. Nažalost, statistike pokazuju kako veliki postotak takvih ambalaža nije recikliran. Umjesto toga, završava kao komunalni otpad koji se dalje spaljuje ili baca na odlagališta otpada. Trebamo nove tehnologije, rješenja i inovacije kako bi ambalaža doprinijela na neki način svakodnevnom životu građana, odnosno kako bi se povećala zastupljenost reciklaže u društvu te, što je najvažnije, reducirao ukupan trošak energije.
Industrija treba podržati predložak proširene odgovornosti potrošača. To će potrošačima omogućiti potpunu kontrolu troškova biranja materijala u daljnjoj proizvodnji te na taj način srezati troškove bez rezanja poslova. Na troškove potrošnje materijala otpada gotovo 60 posto sveukupne potrošnje proizvodnje, dok radna mjesta predstavljaju samo 20 posto troškova. Održivo upravljanje resursima pomaže stvaranju novih radnih mjesta i povećanju stope zaposlenosti u lokalnim zajednicama pa samim time i pridonosi stabilizaciji europske ekonomije. To bi također omogućilo Europskoj uniji implementiranje cirkularne ekonomije, odnosno obvezivanje na pametno gospodarenje otpadom.
(Izvor teksta: EU needs resource management, not waste management)