Kako će se broj zastupnika koje biraju građani svake države članice promijeniti nakon istupanja Ujedinjene Kraljevine? Parlament glasuje o prijedlogu 7. veljače.
Prijedlog se zalaže za smanjenje ukupnog broja zastupnika nakon što Brexit stupi na snagu te predlaže da neke države članice dobiju dodatna zastupnička mjesta. Novi zakon bi se primjenjivao već za izbore 2019. ali trebaju ga odobriti države članice. Prema prijedlogu Konferencije predsjednika izbori bi se trebali održati od 23. do 26. svibnja 2019. godine.
Parlament se trenutno sastoji od 751 zastupničkog mjesta što je najveći mogući broj prema Ugovorima EU-a. Izvješće Odbora za ustavna pitanja predlaže da se nakon Brexita 27 od 73 britanska mandata raspodijele na ostale države članice, dok se ostalih 46 čuva u rezervi za transnacionalne (pan-europske izborne) liste. Prema tom prijedlogu, broj zastupnika koje bi izabrali građani po državama članicama u 2019. bio bi 705.
Distribucija mandata
Preraspodjela mandata koje predlažu zastupnici osigurava da nijedna država članica ne gubi niti jedno zastupničko mjesto dok bi neke dobile od jednog do najviše pet mjesta kako bi se riješio problem nedovoljne zastupljenosti zbog demografskih promjena. Prijedlog uzima u obzir broj stanovnika država članica i broj zastupnika okvirno je proporcionalan populaciji tih zemalja (degresivna proporcionalnost). To znači da zemlje s malim brojem stanovnika imaju manje zastupnika. Istovremeno, broj ljudi koje predstavlja zastupnik velike zemlje veći je od broja ljudi koje zastupa zastupnik ili zastupnica iz male zemlje. Na ovaj način zastupnici iz malih zemalja imaju relativno jaču prisutnost u Parlamentu. Zastupnici predlažu da se nova distribucija počne primjenjivati nakon Brexita, što se trenutno očekuje krajem ožujka 2019.
Što su transnacionalne izborne liste i koja je njihova svrha?
Zastupnici su predložili mogućnost uspostave zajedničke izborne jedinice za cijeli teritorij EU-a kako bi se izglasale transnacionalne (pan-europske) izborne liste koje bi se dodale zastupnicima biranima iz država članica. S ovim prijedlogom bi uz postojeće izborne jedinice, koje predstavljaju svaka od država članica, dobili još jednu zajedničku izbornu jedinicu. Zajednička izborna jedinica potaknula bi europske političke obitelji na izgradnju istinski europskih projekata i uzimanje u obzir potreba i situacije svih građana, a ne samo birača u njihovoj zemlji.
Na primjer, finski kandidat na konzervativnom popisu trebao bi imati odgovore na probleme koje su iskusili grčki birači, baš kao što bi francuski kandidat na listi zelenih trebao biti u stanju zadovoljiti potrebe njemačkih, španjolskih i drugih građana. Na taj način, europska pitanja koja su u središtu mandata Europskog parlamenta, konačno mogu zauzeti svoje zasluženo mjesto u kampanjama za izbor zastupnika u Europski parlament. Zeleni/ESS se nadaju da bi to moglo pomoći izgradnji istinske europske demokracije u službi kolektivnog europskog interesa.
Kako se trenutno biraju zastupnici u Europski parlament?
Iako Ugovor o Europskoj uniji propisuje da je: “Parlament sastavljen od predstavnika građana Unije” (tj. da zastupnici u Europskom parlamentu zastupaju sve građane EU-a, a ne samo one u njihovoj državi članici), izbori za Europski parlament se održavaju na nacionalnoj razini. Svakoj državi članici je dodijeljen određen broj mjesta i svaka organizira izbore za Europski parlament na svom teritoriju, uz poštivanje određenog broja zajedničkih pravila. Kao takvi, trenutno su izbori za Europski parlament suštinski 28 nacionalnih izbora za Europski parlament.
Kako se mjesta dijele među državama članicama?
Primjenjuju se sljedeća načela o raspodjeli mjesta među državama članicama (članak 14. Ugovora o Europskoj uniji):
- Europski parlament sastoji se od najviše 751 člana (to je maksimum, može biti i manje),
- nijedna država članica ne može imati više od 96 mjesta (Njemačka je dosegnula gornju granicu),
- nijedna država članica ne može imati manje od 6 mjesta (trenutno su to: Luksemburg, Malta, Cipar i Estonija),
- zastupljenost građana EU-a mora se temeljiti na načelu “degresivne proporcionalnosti”.
Što je degresivna proporcionalnost?
Ovo načelo degresivne proporcionalnosti utvrđuje da izabrani zastupnik u državi članici s više stanovnika predstavlja više građana nego izabrani zastupnik u državi članici s manje stanovnika. Načelo je osnovano kako bi imali neki oblik proporcionalnosti (države članica sa više stanovnika imaju više zastupnika), ali još uvijek dopuštaju manjim državama prihvatljiv broj zastupnika.
Što nije u redu s postojećim sustavom?
Dok zastupnici u Europskom parlamentu zastupaju sve građane EU-a, njihova kampanja je na nacionalnoj razini, često na nacionalnim pitanjima, i konačno su politički odgovorni nacionalnim biračima. To znači da ne postoji odgovarajući prostor za europsku političku raspravu, gdje će oni koji će morati pisati i glasati o europskim zakonima raspravljati o svojim projektima ispred svih Europljana. Nadalje, nije neobično vidjeti članove iste europske političke stranke da na nacionalnoj razini iznose proturječne programe, iako će u konačnici sjediti zajedno u istim političkim skupinama kada budu izabrani u Europski parlament.
Zašto imamo ovu povijesnu priliku za promjenu?
Postoje dva ključna razloga zašto su transnacionalne liste na političkom dnevnom redu.
Prvo, jer reformiramo raspodjelu mjesta u Europskom parlamentu. Trenutna raspodjela mjesta među državama članicama ne poštuje načelo degresivne proporcionalnosti utvrđeno Ugovorima. Nekoliko država ima veći omjer zastupnika u odnosu na broj stanovnika od država članica s više stanovnika. Stoga, Francuskoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Mađarskoj, Austriji, Danskoj i Irskoj treba dodijeliti dodatna mjesta.
O izbornim pitanjima, Europski parlament jedini ima pravo zakonodavne inicijative. Vijeće EU-a je u lipnju 2013. godine pozvalo Parlament da izađe s prijedlogom za promjenu raspodjele mjesta, kako bi se osiguralo da izbori u 2019. godini budu u skladu s Ugovorima. Upravo distribucija otvara mogućnost za razmatranje transnacionalnih listi.
Drugo, odlazak Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, koji treba stupiti na snagu u ožujku 2019. godine, oslobađa 73 mjesta. To omogućava rebalansiranje broja mjesta po državi, ostavljajući mogućnost stvaranja transnacionalnih listi, bez gubitka mjesta za neke države članice.
Kako bi se transnacionalne liste provodile u praksi?
Na dan izbora, svaki građanin bi imao dva glasa: jedan glas za listu koju preferiraju na nacionalnoj razini i jedan glas za europsku listu. Zeleni/ESS žele da te liste ispunjavaju određeni broj uvjeta prije nego što se mogu podnijeti. Zeleni/ESS vjeruju da bi liste trebale biti uravnotežene prema spolovima i zemljopisnim kriterijima. Na primjer, kandidati sa iste liste bi trebali predstavljati barem četvrtinu država članica Unije (što je prag za osnivanje europske političke skupine ili stranke) i u blokovima od pet kandidata, ne bi smjelo biti kandidata iste nacionalnosti.
Koji su sljedeći koraci da ova transnacionalna lista postane stvarnost?
Europski parlament će 7. veljače dati svoj stav o tom pitanju. Taj će stav biti proslijeđen Vijeću EU-a, koji će 23. veljače održati raspravu na neformalnom Vijeću. Vijeće mora jednoglasno prihvatiti svoje stajalište prije nego što ga vrati Europskom parlamentu radi konačnog dogovora.
