Nedavno je na jednom požeško-slavonskom portalu objavljen članak o mladom poljoprivredniku iz Svilne koji je putem medija jasno odaslao svoju poruku: “Preorat ćemo njive i idemo u Njemačku. Htjeli bi da radimo džabe, a to ne možemo i ne želimo”. Nekoliko dana kasnije zaprimio sam e-mail udruge Život, koja okuplja obiteljska poljoprivredna gospodarstva u Hrvatskoj, gdje iskazuju punu podršku obitelji Zečević. Inicijativom “Za domaću hranu” udruga Život iznosi zahtjeve za spas hrvatskog sela i seoskog poduzetništva. Svima je jasno kako nijedan OPG u Hrvatskoj nije zaslužio tretman dostojan odlaska iz naše zemlje i stoga iz udruge Život u ovo predizborno vrijeme pozivaju buduću vladu na promjene.
Puno je uzroka lošeg stanja u poljoprivredi; od nedostatka sustavne strategije i ciljeva, neplanskog, nesustavnog i pogrešnog raspolaganja nacionalnim resursima do političkih struktura koje nisu radile u javnom interesu, klijentelizma, korupcije, zlouporaba te pogrešne i vrlo štetne politike poticaja. Bez promjena u hrvatskoj politici prema poljoprivredi i ruralnom razvoju nećemo dobro iskoristiti sredstva iz EU fondova koja su namijenjena za ruralni i regionalni razvoj. Hrvatska treba slijediti javne politike EU-a koje potiču udruživanje i zadrugarstvo jer je neosporna činjenica da zadrugarstvo ima ogroman potencijal za razvoj i jačanje domaće, pa tako i europske ekonomije.
Zašto je zadrugarstvo trend u Europskoj uniji i ostatku svijeta?
Međunarodni savez zadruga (International Cooperative Alliance), koji okuplja više od 760 milijuna članova diljem svijeta, definira zadrugu na sljedeći način: Zadruga je samostalna udruga osoba koje su se dobrovoljno udružile kako bi zadovoljile svoje zajedničke ekonomske, društvene i kulturne potrebe i težnje kroz zajedničko vlasništvo i demokratski kontrolirana poduzeća. Brojni su primjeri uspješnih kooperativnih modela u Europskoj uniji i ostatku razvijenog svijeta. Pa tako, primjerice, poljoprivredne zadruge upravljaju s 99% švedske proizvodnje mlijeka, 95% japanske proizvodnje riže, 75% kanadske proizvodnje žitarica i ulja i 60% proizvodnje vina Italije. Najpoznatiji zadružni primjer je gradić Maleny u Australiji u kojem živi 4.000 stanovnika, a funkcionira kroz 17 zadruga uključujući i kooperativnu banku, poljoprivredne zadruge, klub, radničke kooperative, zadruge za bezgotovinsko trgovanje, četiri zadruge za zaštitu okoliša i nekoliko stambeno komunalnih zadruga.
Jedan od pet Europljana član je zadruge
Zadruge dolaze u svim oblicima i veličinama, od mikro poduzeća do multinacionalnih kompanija. Udruženje “Cooperatives Europe” okuplja i predstavlja 160 tisuća zadruga iz cijele Europe koje zapošljavaju 5,4 milijuna ljudi i imaju 123 milijuna članova, što bi značilo da je jedan od pet Europljana član neke zadruge.
Europski parlament je 2013. godine usvojio izvješće kojim se priznaje pozitivna uloga zadruga u vrijeme ekonomske krize. Cilj udruženja “Cooperatives Europe” je surađivati sa zastupnicima u Europskom parlamentu na donošenju legislative i učinkovitih mjera za jačanje europskog gospodarstva. Usmjereni ka jačanju zadrugarstva u EU, neki od prijedloga “Cooperatives Europe” su promjena zakonodavstva koje često otežava zadrugama privlačenje kapitala što onemogućava pokretanje zadruga i upravljanje njima. Pravila igre jednostavno moraju biti jednaka za sve i zakon mora razviti one mjere koje će motivirati, poticati i olakšavati pokretanje, upravljanje i rast zadruga, a zadruge moraju imati istu priliku kao i ostali oblici poduzetništva.
Zadruge su temeljni akteri razvoja
U razdoblju ekonomske i ekološke krize zadruge su se pokazale kao najuspješniji instrument za razvojne projekte. Dok mnogi gospodarski subjekti smanjuju svoje osoblje u vrijeme ekonomske krize, zadruge privilegiraju razvojnu strategiju temeljenu na zapošljavanju i socijalnoj skrbi svojih članova i radnika te njihovih obitelji. Zadružni model stoga treba promatrati kao bitan alat za razvoj nerazvijenih zemalja, zemalja u razvoju i razvijenih zemalja.
Strategija razvoja zadruga sadrži osnovne čimbenike kroz koje se zadruge razvijaju na određenom području i u zajednici te na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Ona pruža osnovne elemente koji su potrebni da bi zadruge razvili na održiv način te kako bi se osiguralo da zadruge djeluju kao agenti dubinskog i širokog lokalnog i regionalnog razvoja.
Na regionalnoj razini, u skladu s prirodnim obilježjima, potencijalom resursa i tradicijom, ORaH u Hrvatskoj zastupa osnivanje tzv. ‘zadružnih inkubatora’ čija je svrha postavljanje i pokretanje proizvođačke djelatnosti u skladu s interesom proizvođača na određenom području. Cilj koji se jačanjem zadrugarstva, poljoprivrednim i poljoprivredno-energetskim zadrugama želi postići jest fokusiranost na realnu ekonomiju koja zadovoljava potrebe i težnje ljudi, a ne financijskog tržišta. To je drugačija, otporna i inovativna ekonomija u kojoj različiti poslovni modeli mogu biti uspješni.
Edukacija i zapošljavanje mladih
Zadrugarstvo ima ogroman potencijal za zapošljavanje prvenstveno mladih ljudi jer su mnogi mladi zainteresirani za društveno odgovorno djelovanje pa je nužno da se mladi educiraju i informiraju o zadrugarstvu. Bez sustavne edukacije o zadrugama i zadružnim ekonomskim modelima bit će nemoguće iskoristiti društveni, okolišni i ekonomski potencijal zadrugarstva. Ukoliko u dugoročnom smislu želimo razvijati zadrugarstvo, uvođenje formalne edukacije (kolegija i predmeta) o zadružnim modelima ekonomije mora naći svoje mjesto na ekonomskim srednjim školama kao i na ekonomskim fakultetima.
Osim poticanja zadrugarstva, ORaH se u svojoj poljoprivrednoj politici zalaže za nekoliko važnih mjera koje se u Hrvatskoj moraju provesti: uvesti porezne olakšice za proizvođače, smanjiti PDV na hranu i ukinuti PDV na ekološki proizvedenu hranu, osnovati agro banku, ukloniti nepotrebne propise i ograničenja za male proizvođače, ulagati u cjeloživotno obrazovanje poljoprivrednika, pomagati mlade poljoprivrednike i omogućiti alternativne prodajne kanale poput seljačkih tržnica i zelenih kioska koji će malim proizvođačima napraviti pristup tržištu.
Ruralni razvoj ima ogroman potencijal i upravo to treba biti strateški projekt hrvatske države jer savjesno postupanje i mudra ulaganja mogu pružiti relativno brze i snažne gospodarske, socijalne i ukupne strukturne učinke i dugoročnu stabilnost društva. Zadržati mlade ljude u ruralnom prostoru, omogućiti im kvalitetan život i posao treba biti nacionalni prioritet Hrvatske, a u drugoj fazi vratiti u ruralni prostor sve one koji su ga zbog loše politike morali napustiti.