Mirela Holy, predsjednica ORaH-a i Davor Škrlec, potpredsjednik ORaH-a i zastupnik u Europskom parlamentu, danas su u Tribini Grada Zagreba predstavili smjernice politika iz sektora energetike i transporta, stranke Održivi razvoj Hrvatske. Istaknuto je da Republika Hrvatska mora iskoristiti strategiju „Europa 2020 – europska strategija za pametan, održiv i uključiv razvoj“, te da je upravo, održiva, nisko-ugljična energetika jedna od tri ključne strateške gospodarske politike za postizanje samoodoržive i samostalne Hrvatske. Realizacijom održive energetske strategije Hrvatska će postati energetski neovisnija, ostvarit će se stabilan porast BDP i otvarati se nova radna mjesta. Razvoj novih tehnologija u području energetike i prometa ključna su komponenta uspješne održive energetske politike.
Ciljevi programa ORaH-a za energetiku i transport smještaju se unutar ciljeva obvezujućih međunarodnih sporazuma i politika Europske Unije koje uređuju ova područja, a odnose se na: reformu javne uprave te restrukturiranje državnih poduzeća i sustava državnih agencija za povećanje konkurentnosti, usklađivanje postojećih strateških dokumenata prema nisko-ugljičnom razvoju svakog sektora, nisko-ugljični razvoj gospodarstva – zeleno gospodarstvo i cirkularnu ekonomiju i zapošljavanja u Hrvatskoj, na povećanje energetske neovisnosti Hrvatske korištenjem obnovljivih izvora energije, i ostvarenjem ciljeva EU u ograničavanju emisija, odnosno povećanje energetske učinkovitosti. Financijski instrumenti za ostvarenje ciljeva bi trebali biti: privatni kapital, sredstva EIB/EBRD, ESI EU fondovi i Obzor 2020, državne potpore, „Zeleni investicijski fondovi“, proračun HEP/HOPS/Plinacro/JANAF i FZOEU.
U uvodnom dijelu je dan je osvrt na trenutačno stanje sektora energetike i transporta, jer su upravo u njima izostala investicijska ulaganja. Istaknuto je da je glavni razlog izostanka očekivanih rezultata zbog toga što razvoj hrvatskog gospodarstva i energetike nije usmjeren prema nisko-ugljičnom gospodarstvu sukladno strateškim smjernicama EU, ali i smjernicama razvoja globalnog gospodarstva. Sektor energetike analiziran je u zakonodavnom dijelu i dijelu koji se odnosi na lošu koordinaciju rada državne uprave jer se te činjenice često navode kao uzroci povećanja političkog rizika u realizaciji projekata.
Investicije u elektroenergetski sustav su izostale ili se pokušavaju nametnuti projekti koji ugrožavaju nisko-ugljični razvoj gospodarstva. Zastarjele termoelektrane u vlasništvu HEP-a nisu konkurentne na tržištu električne energije pa s malim godišnjim brojem radnih sati stvaraju velike gubitke. Umjesto da se te lokacije iskoriste za projekte modernih plinskih elektrana, forsiraju se pomoću Zakona o strateškim investicijama ili odlukama Vlade Republike Hrvatske projekti termolektrana na uvozni ugljen, poput TE Plomin C i TE Ploče. Alternativna rješenja koja su okolišno povoljnija, mogu na kvalitetniji način angažirati hrvatsko gospodarstvo i koriste domaće resurse kontinuirano se ignoriraju. Za privatne projekte koji su konkurencija HEP-ovim projektima, bez obzira radi li se o obnovljivim izvorima energije ili plinskim elektrana, postavljaju se administrativne i tehničke prepreke za vrijeme njihove provedbe te se na taj način pokušavaju obeshrabriti investitori. Nedostatak javnih investicija u razvoj elektroenergetske mreže koristi se kao metoda za ucjenjivanje investitora koji je obvezan provesti obnovu dijela elektroenergetske mreže kako bi ostvario pravo priključka. Dok cijela Europska Unija razvija tehnologije Smart Grida, u Hrvatskoj ne postoje službene smjernice razvoja elektroenergetskog sustava u smjeru naprednih energetskih mreža – Smart Grid.
U podsektoru plina, neiskorišten je transportni sustav zbog neuspješne plinofikacija države, i izostanka jedne ili više plinskih termoelektrana, pogotovo u području Dalmacije. LNG terminal kasni u realizaciji, te je očito da je danas u uporabi, predstavljao bi važan alternativni pravac opskrbe za istočnu i središnju Europu. Osim toga, za usluge prijevoza LNG-a Hrvatska bi dugoročno mogla zaposliti svoja brodogradilišta i pomorske prijevoznike. Pokrenuta istraživanja nafte i plina u Jadranu ne uzimaju u obzir rizike na turizam kao važan gospodarski sektor u Republici Hrvatskoj u slučaju da istraživanja potvrde komercijalno isplative zalihe. Način dodjele koncesija za istraživanje i eksploataciju, i to ne samo u morskom pojasu nego i na kopnu dovode u pitanje nacionalni interes, jer Hrvatskoj osiguravaju samo rentu za eksploataciju, a ne doprinose direktno energetskoj neovisnosti i sigurnosti opskrbe. Zbog Jadrana, kao zatvorenog mora, te razvedenosti istočne obale, vrlo su veliki rizici eksploatacije nafte.
U sektoru transporta zanemaren je i neiskorišten željeznički transport putnika i robe, što je vidljivo i u nacrtu prijedloga Strategije prometnog razvoja. Težište je na cestovnom prometu, poglavito na autocestama koje osim tranzitnog prometa za vrijeme turističke sezone nisu iskorištene u razvoj gospodarstva na lokalnim i regionalnim razinama. Prisutna je prometna izolacija nekoliko dijelova Hrvatske koji zbog smanjene mobilnosti građana postaju manje atraktivni za stalno ili povremeno nastanjivanje. Tu je istaknut Dubrovnik, ali isto tako Istra nije povezana željezničkom prugom, loša je povezanost središnje Slavonije (Požega), ili je putovanje željeznicom zbog loših pruga vremenski dugotrajno. Potpuni je nedostatak intermodalnog i multimodalnog transporta koji značajno doprinosi brzini i kvaliteti teretnog transporta.