Na tržištu se kao odgovor na ekonomsku krizu pojavio novi način poslovanja koji po principu dijeljenja, unajmljivanja te razmjene usluga i proizvoda potiče održivo upravljanje raspoloživim resursima. Ono što je bitno drugačije jest činjenica da svatko može dati svoj doprinos, uglavnom putem specijaliziranih društvenih mreža, čime je omogućen uvid u vjerodostojnost i kvalitetu proizvoda.
U samo jednoj noći oko 40 tisuća ljudi iznajmilo je smještaj preko usluge koja nudi oko 250 tisuća ležajeva u 30 tisuća gradova kroz više od 192 zemlje. Korisnici su sobe izabrali i platili online, koristeći drugačiji način ponude usluga kao alternativu klasičnom sustavu hotelskog lanca. Riječ je o svima poznatom sustavu Airbnb – online marketu iznajmljivanja kratkoročnog smještaja koji povezuje korisnike metodom “Host-Guest”, odnosno, najmodavce s onima u potrazi za najmom, od kojih oba moraju biti registrirana putem Airbnb vlastitog profila. Profili uključuju podatke poput ocjene korisnika koje služe kao pokazatelj kvalitete usluge. Na osnovu istih se krug potražnje i pružanja usluga širi i na potencijalne korisnike te se na taj način kreira jedna čitava društvena mreža putem koje se poslovanje odvija na temelju ugleda i povjerenja. Airbnb je nekoć bio još jedan startup; danas je pak najbolji primjer gospodarenja koji prepoznajemo pod terminom “sharing economy”, odnosno, ekonomija dijeljenja.
Žestoki rival taksi službi
Još jedan od primjera je i usluga prijevoza, odnosno ono što danas poznajemo pod sustavom taksi službi. Ubrzani ritam kojim današnji poslovni svijet diše jednostavno je ovisan o uslugama prijevoza te s obzirom na prirodu potreba zahtijeva sigurnost, efikasnost i ono što je najvažnije – brzinu. Nažalost, vodeći se iskustvom; i sami znamo koliko taksi-službe ponekad ne odgovaraju spomenutim potrebama tržišta. Jedan od sasvim običnih korisnika taksi-službe dobio je ideju za pokretanje tvrtke nakon iskustva u Parizu, gdje je zbog nedovoljnog broja vozača uvijek vrlo teško pronaći slobodan taksi. Ideja je iznjedrila online uslugu koju danas poznajemo pod imenom Uber. Primijenjena taksi služba nudi usluge vozača koji nemaju taksi licencu niti taksimetar, već se radi o uslugama privatnih korisnika koji posjeduju odgovarajući automobil i vozačku dozvolu.
Sva plaćanja usluge Uber se vrše putem odgovarajuće aplikacije i to tako da po samom završetku vožnje čitav iznos se naplaćuje s kreditne kartice klijenta. Pri tom kompaniji ide između 5 i 20 posto od sveukupne cijene vožnje. Posebno je zanimljiva razlika u kretanju cijena usluga. Naime, cijena vožnje ovisi o brzini. Drugim riječima, pri brzini većoj od 18km/satu naplaćuje se sama udaljenost putovanja, dok se pri nižim brzinama pak plaća vrijeme provedeno u vozilu. Također, same cijene prijevoza nisu fiksne. Pri većoj potražnji (npr. Nova godina ili loši vremenski uvjeti)a brzine veće od 18 km/sat naplaćuje udaljenost putovanja, dok se za niže brzine plaća vrijeme provedeno u taksiju. Osim toga, cijene prijevoza nisu fiksne pa u nekim razdobljima kada je veća potražnja (npr. Nova godina ili loši vremenski uvjeti), povećava se i cijena vožnje cijena vožnje raste, kako bi se privukao veći broj raspoloživih vozača.
Uber se proširio već u 45 zemalja svijeta, a svakako možemo očekivati disperziju njegovih usluga diljem čitave Europe kroz tekuću godinu. Spomenuta situacija svakako nije povoljna za lokalne taksi udruge – prošle godine su u mnogim europskim gradovima održani prosvjedi taksista protiv konkurencije ovakve vrste. Za nacionalne tržišne pojmove kontroverzni Uber je 2014. godine sud u Bruxellesu proglasio ilegalnim, izrekavši opomenu kako će svakom novom vožnjom biti kažnjen novčanom svotom od 10 000 eura, što je izazvalo burnu reakciju mnogih čelnika europskih institucija. Iz tog je razloga nedavno upućeno pitanje povjerenici za transport Violeti Bulc od strane Europskog parlamenta, potpisano od strane predsjednika odbora za transport, Michaela Kramera, kojim se zahtijevalo da se Komisija izjasni je li Uber za Komisiju tek inovativni pristup transportnom tržištu ili je zakonski dozvoljeno za poduzeće krivotvoriti goleme profite nauštrb ekonomske nesigurnosti u zakonu jer je usluga Uber po trenutnim standardima oslobođena poreza i vozačima ne daju ista prava i dužnosti kao i običnim taksistima.
Ovim raznim aktivnostima, Europski parlament nastoji osigurati adekvatne buduće propise taksi usluge, ali također i pridonijeti raspravama o digitalnom gospodarstvu, otvaranju radnih mjesta, deregulaciji tradicionalnih obrta, oporezivanju gospodarskih aktivnosti, kao i konkurentnosti. Kada je zabrana Ubera kao neprimjerene konkurencije taksi službama u travnju 2014. donesena od strane suda u Bruxellesu, povjerenica Europske komisije za digitalnu agendu Neelie Kroes oštro je reagirala na prijedlog praćenja svih korisnika Ubera smatrajući da takav način ne štiti putnike, već kartele taksista, te da se time šalje antitehnološka poruka unatoč dobu korištenja 4G tehnologija.
Prilika za mlade
Kako u Europi sve više mjesta dobivaju nove metode poslovanja nalik zapadnim ekonomijama, primjerice mogućnost korištenja smart home-a, razmjene kućanskih potrepština ili usluge prijevoza, glavni pokretači ovih direktnih usluga su upravo mladi, čiji je potencijal za pokretanje zelenog poduzetništva prepoznala i Europska unija. S obzirom da je jedan od prioriteta programa Europske komisije riješiti gorući problem nezaposlenosti mladih u Europi, Komisija svesrdno pozdravlja uključivanje mladih u društveno poduzetništvo.
Osim što su postigli učinkovitost i isplativost korištenja direktnih usluga, mladi su svojim inovacijama, razvili i profesionalnu mrežu istomišljenika kojom postižu još veću razinu učinkovitosti svog poslovanja. Internet nas je sve većom upotrebom otuđio, ali pravilnom upotrebom nas istovremeno i povezuje. Direktne usluge koje su olakšale spomenutu mogućnost dijeljenja i povezivanja te prije svega i korištenje novih inovativnih aplikacija, svode se uglavnom na princip registracije, odnosno same identifikacije u sustavu, čime stvaramo mobilnost i povezivanje u mrežu korisnika. Usluga se na taj način pruža besplatno.
Također, motivirajući faktor i priznanje doprinosu mladih za pokretanje novih načina poduzetništva u doba krize je i dodjela godišnje Europske nagrade za promicanje poduzetništva, kao priznanje najuspješnijim promotorima poduzetništva i poduzetničkog duha onima koji predstavljaju najbolje prakse i politike za razvoj poduzetništva. Uzima se u obzir koliko mladi svojim start up-ovima pridonose razvoju zelenog tržišta i učinkovito koriste resurse kroz umrežavanje, razvoj zelenih vještina te financiranje.
Alternativni oblici proizvodnje
Razni ekonomski priručnici objašnjavaju kako dominantni gospodarski sustav vidi razmjenu u obliku “ja tebi-ti meni” pri čemu je protuvrijednost težište ovakve razmjene. Sredstvo kojim se protuvrijednost procjenjuje jest, naravno, novac. S druge strane, ekonomija dijeljenja djeluje upravo na suprotni način pokušavajući principima darivanja i protudarivanja pokazati kako protuvrijednost nije nužna karakteristika uspješne ekonomije. Drugim riječima, radi se o tzv. “peer-to-peer” načinu poslovanja.
Ono što je također od posebne važnosti jest činjenica da je u dominantnom gospodarskom sustavu, distribucija organizirana piramidalno, od gore prema dolje, odnosno, primijenjeno terminologiji proizvodnje – od tvornice do proizvođača. Uzmemo li u obzir čitav sustav proizvodnje, primjerice, dijelovi automobila koji se izvoze u Francusku mogu biti dizajnirani u SAD-u, dok se proizvode u Kini, a sastavljaju u Rumunjskoj. Možemo zaključiti kako je ovakav protok proizvoda ne samo izrazito dug, već i ekološki štetan. Razlog tome je taj što se klasični način proizvodnje svodi na centraliziranu shemu, odnosno nesrazmjeran broj i odnos proizvođača i potrošača. Nasuprot tome, ekonomija dijeljenja novim načinima komunikacije i poslovanja podržava decentraliziranu shemu, odnosno, raspršenost te što veću i jednaku zastupljenost potrošača i proizvođača.
Mogli bismo reći kako je ekonomija dijeljenja ulaz u sasvim novo doba pristupačnosti, kako je istaknuo američki ekonomski teoretičar Jeremy Rifkin. Zanimljiv je njegov stav koji ističe kako nam bliska budućnost donosi sasvim novi pogled na ideju vlasništva – ideja koju poznajemo će se smatrati ograničenom i staromodnom. Pristupačnost će postati novo posjedovanje. Primijenimo li njegov stav na ekološko pitanje, pitanje efikasnosti i pitanje otvaranja novih radnih mjesta, vrativši se na primjer sustava Ubera, zapitat ćemo se logikom koju nalaže zdravi um – s obzirom na to da je osobni automobil van funkcije polovinu našeg dana, zar ne bi bilo učinkovitije u upotrebu staviti manje automobila na korištenje više ljudi? Ne bi li ovakav sustav predstavljao potencijalno dugoročni odgovor na spomenuta pitanja te ponudio izlaz iz poslijekrizne situacije?